alija izetbegović

VIŠE NE MORAMO KRITI PROŠLOST OD SVOJE DJECE

Treba se školovati, organizirati, biti hrabar, glasan, a ovo sve zavisi od nas. Uvjeren sam da smo po prvi put u našoj historiji u prilici da dodemo do ove snage, uprkos svim problemima i negativnim trendovima o kojima smo upravo govorili. Ovaj put smo se žestoko oduprli nasilju, cijeli svijet je saznao za nas. Postigli smo kriticnu masu u brojnosti naroda i, što je bitnije, u obrazovanju i vitalnosti onog dijela stanovništva koji se bori za naš opstanak i naše pravo na razlicitost i dostojanstvo. Ovaj put ne moramo kriti prošlost od svoje djece. Možemo se ponositi onim što smo u najtežim prilikama uradili. U tome su naše šanse

Saff: Ovaj razgovor poceo bih sa podsjecanjem na famozni Dejtonski sporazum. U kojoj je mjeri ovaj sporazum uticao na vašu viziju Bosne i Hercegovine?

Alija Izetbegovic: Razlikuju se Bosna po mojoj viziji i Bosna po Dejtonu. Ja sam se zalagao za cjelovitu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu, naravno bez nacionalnih entiteta. Ali, same vizije ne odreduju tok historije, nego još jedan faktor koji se zove sila. Ima autora koji cak smatraju da samo sila odreduje tok stvari i da tu vizije nemaju nikakvog uticaja, što je, svakako, jednostrano gledanje. Našu viziju Bosne dleformirala je sila, tacnije recno, tadašnji odnos snaga na terenu i u svijetu. Ovo posljednje, stav svijeta, imalo je velikog uticaja na ono što mi zovemo dejtonskim rezultatom. Bilo kako, ne može se Dejton posmatrati izdvojeno iz tadašnjeg historijskog konteksta. Dejton se dogadao u novembru 1995. godine pred cetvrtu ratnu zimu. Sve velike svjetske sile, ukljucujuci Ameriku i Rusiju, bile su zauzele stav da se rat mora zaustaviti, a Hrvatska još od 20 septembra 1995. godine nije više sudjelovala u vojnim operacijama. Bili smo ostali sami. Tudman je izjavio da preko Hrvatske teritorije ubuduce za Bosnu nece proci ni jedan metak. To je situacija u vrijeme dejtonskih pregovora, pa zakljucite sami.

Relativiziranje postojanja Republike Srpske

Saff: Dejton zahtijeva ili omogucava integraciju Bosne i Hercegovine u Evropu. Šta najmanji evropski, muslimanski, narod može time, ustvari, dobiti, a šta izgubiti?

Alija Izetbegovic: Dobit ce garancije biološkog opstanka, a možda ce mu se se ugroziti duhovni. Ali, ovo posljednje ovisi od nas, ko smo, šta smo i zaslužujemo li da opstanemo. Nemojte gubiti iz vida da, ako se budemo kockali sa državom, još jedan genocid nad našim narodom nije iskljucen. Izvjesnu sigurnost - ne apsolutnu, jer apsolutne u historiji nema - pruža prikljucenje Bosne i Hercegovine evropskim integracijama. Evropski kontekst ima još jednu prednost: to bi relativiziralo postojanje Republike Srpske. Što više, to je jedini realni i efikasan nacin da se ne podebljaju, nego i istanje, pa možda i nestanu, granice entiteta. Zar ne primjecujete ogorcen otpor srpskih, pa i nekih hrvatskih tvrdolinijaša evropskom putu BiH? Razlog je jasan.

Saff: Kojim mehanizmima ste (SDA) planirali zaštititi eventualno asimiliranje Bošnjaka u evropskim integracijama, a dobro nam je poznato da Bošnjaci kroz historiju i nisu baš bili imuni na asimilaciju?!

Ne može se podjarmiti obrazovan narod

Alija Izetbegovic: Ne bih se složio sa Vašom tvrdnjom da su Bošnjaci neotporni na asimilaciju. Na ovom razmedu svjetova, na ovoj vjetrometrini na kojoj ponekad pušu vjetrovi orkanske snage, Bošnjaci su se možda povijali, ali nisu išcupani iz korijena i uvijek su se ponovo uspravljali. A što se tice mehanizama o kojima govorite, to su dobre škole, laicke i vjerske, posebno ove posljednje. Moramo imati fakultetski obrazovane imame i hatibe i, ako je moguce, sa doktoratima. Tada nece biti opasnosti od asimilacije. Obrazovan narod se ne može ni podjarmiti ni asimilirati.

Saff: Dejton, iza kojeg stoji cjelokupna medunarodna zajednica, priznao je agresijom osvojenu teritoriju, tj. RS, što je suprotno medunarodnom pravu, koje regulira odnose medu zemljama. Kolika je šteta tim potezom, zapravo, ucinjena jedinstvenoj BiH?

Alija Izetbegovic: Šteta je velika, teško popravljiva, ali ipak popravljiva, uz uslov da se na drugom dijelu Bosne stvori napredno i prosperitetno podrucje, na kojem funkcioniraju privreda i pravna država. O uticaju evropskog okruženja na RS vec sam govorio.

Saff: Je li ovako (Republiika Srpska) Srbima, ustvari, olakšano da se u buducnosti otcijepe od ostatka Bosne I Hercegovine? I kakvim mehanizmima se to može sprijeciti?

Alija Izetbegovic: Cilj RS bio je upravo taj o kojem govorite. Ali, kako vrijeme prolazi, te šanse ne rastu nego se smanjuju. U slucaju uspješnog ukljucenja Bosne i Hercegovine u evropske integracije, te šanse ce biti ravne nuli.

Preživjet cemo!

Saff: U RS-u se ne provodi povratak izbjeglih, u mnogim slucajevima se njihova imovina dijeli Srbima, ubijaju se i zastrašuju povratnici (slucaj Trebinja, Banje Luke, Kotorskog, Janje, Prijedora, Zvornika, Brckog…), a na sve to je medunarodna zajednica poprilicno mirna, nema radikalnih poteza, smjena. U Federaciji nije tako. Kako sve to komentirate, a posebno takav odnos medunarodne zajednice?

Alija Izetbegovic: Na djelu su ili dvojna mjerila, dvostruki standardi, ili je tamo otpor veci. Možda medunarodna zajednica podjednako pritiska, ali mi se lakše povijamo, a cinovnicima iz medunarodne zajednice je stalo da mogu svojim šefovima javiti da su neki posao završili. Je li taj posao dobro i pravicno uraden, to im je manje važno. Nevolja je što još uvijek ne možemo bez te medunarodne zajednice, takve kakva je.

Saff: Sve ovo, ali i opca neimaština uticu da se ionako malobrojni Bošnjaci masovna raseljavaju širom svijeta. Hoce li uskoro Bosna biti pusta?

Alija Izetbegovic: Cemu pesimizam? Nece Bosna ostati pusta, ne daj Bože. Preživjet cemo. Iz ovih krajeva se uvijek odlazilo. Za vrijeme Titove Jugoslavije, preko 700 hiljada Jugoslavena radilo je vani. Vi govorite o pustoj Bosni, a u Sarajevu se ne može proci od gužve ljudi i automobila. Na sve strane, grupe mladih ljudi. Ekonomska situacija ce se popravljati i odliv ljudi ce se smanjiti, pa možda i putpuno prestati.

Haški tribunal piše historiju

Saff: Skupština RS-a, mjesecima nakon posljednjih izgreda u Banjoj Luci i Trebinju, nije usvojila platformu kojom bi osudila sva ta dogadanja. Kad god se spomene agresija i genocid nad muslimanima, kako u Skupštini tako i na televizijl i bilo gdje drugdje, izbija opca svada, bez obzira koja je to politicka partija iz RS-a u pitanju (poteže se pitanje svatova, zlostavljanje i zatvaranje Srba...). Ovakvih primjera je mnogo, da ih ne nabrajamo. Svi oni ukazuju da narodi u BiH, ocito, imaju vlastite historije ili vlastito videnje istorije. Kako to sprijeciti, tj. kako postici da se jednom "zapiše i uci" prava historija?

Alija Izetbegovic: U ovoj prilici ponovio bih jedan odgovor dat nedavno sarajevskim "Danima". U Haagu se piše najistinitija historija Bosne. Ta historija nece biti bez grešaka, ali ce biti tacnija od bilo koje druge koju bi ljudi mogli napisati.

Saff: U Haagu su došli na red i bošnjacki generali. Kad je u pitanju Hrvatska, Carla del Ponte je izjavila da izrucenje hrvatskih generala ne znaci promjenu karaktera odbrambenog rata koji je vodila Hrvatska. O tome je razgovarala i sa Mesicem i sa Racanom. Kad je u pitanju Bosna, cini se da ovim potezima dolazi u pitanje karakter sukoba u Bosni i Hercegovini, jer nije bilo nikakvih slicnih dogovora i pojašnjenja. Kako vi gledate na sve to?

Alija Izetbegovic: U našem slucaju, nije ni neophodno da Carla del Ponte daje specijalnu izjavu o karakteru rata u Bosni i Hercegovini jer je to ucinio Haški tribunal vec u dva slucaja (Tadic i Kordic). Sud je utvrdio da se radilo o vanjskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Dakle, bio je to za nas odrambeno-oslobodilacki rat. To je djelic naše historije koju je ispisao Haški tribunal.

Više ne moramo kriti prošlost

Saff: Šta, po Vašem mišljenju, treba uraditi da se genocid nikad ne zaboravi, kako se, naravno, ne bi više ponovio? Praksa je pokazala da Bošnjaci isuviše brzo zaboravljaju, a i genocidi se ponavljaju. Dakle, šta uraditi i ko to treba uraditi; stranke, Islamska zajednica, mediji, omladina...?

Alija Izetbegovic: Da bi se odgovorilo na ovo pitanje, prethodno treba pokušati odgovoriti na jedno drugo pitanje, a ono glasi: Zašto su Bošnjaci tako lahko zaboravljali? Mislim da smo bježali u zaborav zato što smo bili slabi, zato što nismo mogli da izborimo pobjedu pravde, zato što nismo mogli da živimo sa stalnim osjecajem poniženosti - lakše nam je bilo bježati u kolektivni zaborav, ne opterecivati svoju djecu sjecanjem na nepravde koje se ne mogu ispraviti, ne isticati svoju vjeru i kulturu, "ne talasati", kako se zlo ne bi ponovilo. Bilo je to pogrešno. Vjerovatno nema muslimanske porodice u Bosni koja u posljednjih pedeset godina nije doživjela u da joj cetnici nekoga ubiju, spale kucu ili da joj komunisti odvedu oca ili brata na višegodišnju robiju. A zatim se moralo nastaviti živjeti pod vlašcu tih nasilnika. Veliki broj cetnika se nakon Drugog svjetskog rata, doslovno receno, presvukao u partizane, pa su postajali predsjednici opcina, direktori, sudije itd. Dakle, slabost je bila uzrokom dobrovoljnog zaborava i asimilacije. Treba otkloniti tu slabost. Kako? Treba se školovati, organizirati, biti hrabar, glasan, a ovo sve zavisi od nas. Uvjeren sam da smo po prvi put u našoj historiji u prilici da dodemo do ove snage, uprkos svim problemima i negativnim trendovima o kojima smo upravo govorili. Ovaj put smo se žestoko oduprli nasilju, cijeli svijet je saznao za nas. Postigli smo kriticnu masu u brojnosti naroda i, što je bitnije, u obrazovanju i vitalnosti onog dijela stanovništva koji se bori za naš opstanak i naše pravo na razlicitost i dostojanstvo. Ovaj put ne moramo kriti prošlost od svoje djece. Možemo se ponositi onim što smo u najtežim prilikama uradili. U tome su naše šanse.

Saff: U toku je kampanja progona naturaliziranih državljana iz Bosne i Hercegovine. Kao i u onoj komunistickoj državi, ne biraju se nikakva sredstva, ne vrijede nikakve zasluge. Ljudi se istjeruju iz zemlje, iza njih ostaju porodice, djeca. Ovakvih slucajeva je mnogo. Šta uraditi da se, ako ništa drugo, od djece ne prave jetimi i miskini?

Alija Izetbegovic: Pretpostavljam da ste procitali saopcenje SDA o ovom pitanju. Objavljeno je u svim dnevnim listovima. Protestirali smo protiv hajke, metoda koji se primjenjuju i zatražili poštivanje zakona i ljudskih prava. Mi ne znamo jesu li ti ljudi krivi, na sudu je da to utvrdi, ali tražili smo da se vodi zakonit postupak radi utvrdivanja istine.

Bio sam okružen svakakvim ljudima

Saff: U pripremi je kongres SDA. Za Vas se govorilo da Vas dosad nisu okruživali baš "iskreni i pošteni" ljudi. Šta je Vaša stranka uradila na osvježenja kadrova?

Alija Izetbegovic: Bio sam okružen svakakvim ljudima, dobrim i lošim. Nikome na celu ne piše kakav je covjek. Ipak, bilo je, hvala Bogu, mnogo više sposobnih i poštenih nego onih drugih. Ništa se ne piše o zaslugama prvih, prešucuju se. O grijesima drugih se, iz dana u dan, pune stupci novina. Navešcu jedan primjer. Sarajevo je iz rata izišlo iskrvavljeno i srušeno. Nije bilo plina, struje, vode, gradskog saobracaja, skoro svi prozori na zgradama i izlozi na radnjama bili su razbijeni. Sve je to obnovljeno. Sarajevo postaje velegrad! Velika vecina obnove, ustvari ogroman posao na obnovi grada, na njegovom podizanju iz ruševina, izvršen je u toku pet godina dok je na celu kantonalne vlade, a zatim na celu Sarajevskog kantona bio covjek koji se zvao Mustafa Mujezinovic. Jeste li ikad nešto lijepo o njemu procitali u novinama? Naravno da niste. Neki mediji su sebi stavili u zadatak da unose zabunu u bošnjacki narod, da sve bošnjacko ospore, kompromitiraju, stave pod znak pitanja. Naveo sam samo jedan primjer. A ljudi kao što je Mustafa Mujezinovic bilo je, hvala Bogu, mnogo više nego onih drugih... Na Kongresu SDA cemo dati prednost ljudima koji su položili ispit u teškim vremenima, a bit ce i mnogo novih lica, nadam se, ako Bog da.

Prenesite selame Vašim citaocima.